zatvorenici navijačke ljubavi
13.05.2007., nedjelja
jebeno dosadna nedjelja - klasika... jučer sam bila vani, kak smo se zdrobili, e..! baš sam bila happy, sve dok nisam čula neke pjesme koje me užasno podsjecaju na njega... a onda mi je alkohol opet poslužio kao jedino sredstvo za ubijanje tuge! u martininom slučaju i nije baš dobro završilo. zbljuvala se po busu, a i meni je pozlilo kad sam po mirisu zaključila kaj je sve popila, no bolje da ne znate... i tak ja dođem doma, zbuksam se u krevet i brijem da ću zaspat, al nažalost, niš od toga. onda sam malo razmišljala o svemu i shvatila kolko ljudi seru! "frendica" mi je uzela osobu  koja mi je u tom trenutku značila više od ikog! i uz sva njena obečanja da NIKAD neće imat ništa s njim, sjebala me kad sam joj najviše vjerovala! i tak sam opet prolazila kroz fazu koja je već odavno završila. ok, barem bi trebala, al ja još uvijek živim u tom nekom perfektu. bed! ... u subotu je tekma!!! e, živim za taj dan! Dinamo je osigurao još jedan naslov prvaka! sjećam se prošle sezone kad je Dinamo pred prepunim plavim tribinama, pobijedio hajduk s 1:0, iako su mogli i bolje. Sjećanje na 13. 05. 1990. godine, kad su Bad Blue Boysi spriječili tihu okupaciju Zagreba, kad su dečki sa sjevera na maksimirskom travnjaku dobili bitku protiv milicije i četnika sa zvezdinim navijačkim obilježjima. Subotnji derbi s hajdukom bio je središnji događaj Dinamove proslave naslova prvaka, ali i sjećanje na te ne tako davne dane. modri su pružili odličan nogomet svojim navijačima, no najviše ću pamtiti veliku proslavu naslova prvaka, kupanje u manduševcu... splićani su odigrali najlošiji derbi sezone i još jednom potvrdili kako u svojoj momčadi imaju niz igrača koji kvalitetom, ali ni srcem ne zaslužuju "bili" dres... IZAĐITE NA BALKONE, POZDRAVITE ŠAMPIONE, DINAMO, DINAMO... grmjelo je na trgu kad smo pješice došli od Maksimira. U samo nekoliko minuta od okupljanja pred spomenikom banu Jelačiću, premjestili smo se do Manduševca, koji je uskoro postao premali za sve one koji su kupanjem željeli pokazati odanost plavoj boji i sreću zbog osvajanja naslova. JEDNA ĆE TORCIDA PLAKATI OVU NOĆ, JEBI SE, JEBI SPLITE, DINAMO ŠAMPION!!! puna dva sata trg se plavio od zastava, dresova i šalova, no s dolaskom mraka ovi najmokriji i najumorniji počeli su odlazit dok su najvjerniji ostali pjevat ko u transu! SJEVER PJEVA GRADU NAJLJEPŠU BALADU, pjevali su sebi, Zagrebu i voljenom klubu...  |
- 19:26 - Komentari (3) - Isprintaj - #
07.05.2007., ponedjeljak
Zatvorenici navijačke ljubavi
|
Dosta sam razmišljao o naslovu teksta. Često se mijenjao. Danas neka naslov bude „Zatvorenici navijačke ljubavi (op.p.)“ (Prigionieri di una fede – SS Lazio). Svima nam je jasno što su navijači Lazija htjeli reći: totalna predanost klubu koji voliš. Ali sad mislim na sve nas. Na „Navijače“. Naravno, nikad neću moći skinuti navijačku „odoru“. Uvijek ću gledati na svijet, ne samo na sport, očima osobe koja gleda utakmicu s najgoreg mjesta na stadionu. Očima osobe koja ne treba komfor za tisuće kilometara gostovanja. Ja sam ultras. Ne želim se objašnjavati ostalim navijačima, ali danas bih volio da imam njihov glas. To je stvarnost, istina; mi smo zatvorenici. Nogomet se mijenja, korak po korak, u nešto drugo. I ne možemo napraviti ništa protiv toga. Nevidljive zatvorske šipke iz budućnosti nas drže na mjestu na kojem volimo biti. Ili bismo trebali govoriti u prošlom vremenu? Na kojem smo voljeli biti? Kad je nogomet rođen, i godinama nakon toga, drugi sportovi su bili u modi. Tenis, ragbi, kriket, boks i kasnije, biciklizam, punili su naslovnice novina. Nogometaši i pogotovo gledatelji na stadionima su promatrani kao slijepo crijevo društva. Radnici, mangupi, budale, ekipa iz lošeg kvarta itd. Kao sport, priznajem, nogomet nije strašna stvar. Previše ljudi natjeruje jednu loptu, a premalo je završetaka tog zajedničkog truda. Također, traje dva sata... I onda, u čemu je tajna??? Kako je postao „Kralj sportova“??? Jednostavno i bolno. Navijači. Ljudi. Zašto bolno? Zato jer će i iz istog razloga umrijeti. Danas svi (bankari, dobri momci, obiteljski ljudi, žene, djeca, nerođena djeca) žele ići na „show“. Poludim kad čujem: „show“. Nisu li cirkus, kazalište, opera, odbojka, košarka, F1, Disneyland itd. dovoljni??? Zašto nam želite uzeti zadnje zadovoljstvo? Posljednje mjesto gdje možeš doći i osjećati se slobodnim? Slobodnim psovati, slobodnim pljuvati, slobodno se derati, piti s prijateljima, živjeti gostovanja. Mora li sve biti po vašem??? Sjediti u fotelji, prekrižiti ruke, i možda isto tako mirisati pravim parfemom. Ne moći se derati zbog 9-godišnjakinje do tebe. Ne moći psovati zbog dame u visokim potpeticama koja ne podnosi bezobrazluk. Moram li prodati imanje da bih sudjelovao na svjetskom prvenstvu? Ulaznica za utakmicu je postala toliko važna da moraju napisati na nju svoje ime, adresu i rodbinu do petog koljena. Morati sjesti na ugrijanu stolicu, piti pepsi i jesti hot dog. Je li moguće pobrkati unutrašnjost stadiona s unutrašnjošću prodajnog centra? Gdje je nogomet? Jesu li to navijači? Zubari i doktori biologije s primanjima preko 5000 eura. Što oni razumiju od riječi kao „nada“, „čast“, „strast“. Ovi likovi su tužan rezultat sustava baziranog na ekonomiji. Oni kupuju adidasove krpice, majice na kojima su službene `kuje`: Figo, Vieri, Beckham... Dok se ove klaune prikazuje na TV-u i drugim medijima, naš trud nije vrijedan pažnje. Što novinare misle kad non-stop objavljuju njihove glupave sličice, kakav nam to užitak donosi? Veliki masni tipovi sa smiješnim šeširom, debela žena obojenog lica. Glupi klaunovi s maskama i perikama koji jedva čekaju da se lopta približi aut ili korner liniji da mogu mahati i biti viđeni od obitelji na TV-u. Mešetarstvo je dotaknulo svaku poru tog fenomena, nogometa. Pogledajte, npr., nogometne lopte. Postale su grozne. Kao da su iz loših SF filmova s vanzemaljcima. One su srebrene, brončane, s čudnim dizajnom. Kao da je sve na Playstationu, a ne na stvarnom travnjaku. O FIFA-i i UEFA-i što reći? Njihovo konstantno prepiranje oko moći i preuzimanju prihoda. Njihovo zadnje umjetničko djelo: Svjetski kup za klubove. Još jedno natjecanje predodređeno za bogate klubove. Grozan mehanizam za tiskanje medalja i novca. Kakvu čast, tradiciju ima klub kao Real Madrid? Kakva je spona između „galaksije“ i grada sa starogradskim utvrdama. Gdje je lokal patriotizam? Legende rođene i odgojene u duhu tradicije, regije. Svi su oni spremni prodati svoju dušu za povećanje plaće s 4 na 5 milijuna. Profesionalizam u nogometu!!! Što to zapravo znači? Legalnu transformaciju strasti u mešetarstvo... u novac. Postoji organizirano djelovanje da se ultra pokret izuzme iz sporta. Visoke cijene, nemogućnost kupnje ulaznice, pogotovo na gostovanjima. Posebni zakoni, sinonim za neustavne zakone, pokriće za oduzimanje ljudskih prava. Ovo se odvija u suradnji s medijima, koji je uvijek gladan incidenata. Fotografiranje i pričanje o stvarima za koje se ispostavi da su malene. Naravno, velike priče uvijek su neispričane. Dokaz njihovog „profesionalizma“. Ali ti službenici su totalno ludi. Ne shvaćaju da izuzimanjem pokreta organiziranih navijača iz sporta gube ikakvu kontrolu. Najbolji primjer je, naravno, svijet huligana. Englezi, Nizozemci, Nijemci i noviji Poljaci ili Rusi nemaju ništa sa samim sportom. Sukobljavaju se u poštenim tučama i ubijaju se. Bez policije, na izoliranim mjestima... Očito je da žele američki model u sportu. U areni mir i hot dog, vani oružane bande narkoovisnika i luđaka. Naravno, bilo bi previše tražiti „dragu gospodu“ da misle na duže staze, o socijalnom aspektu o tome da zanemare glad za prihodima. Novac, koliko je god moguće, izuzeti što prije to bolje. Da ne govorim o žestokom zlostavljanju organa reda. Zabrana gostovanja, zabrana baklji, zabrana 100% legalnih poruka... Osjećamo se kao dinosauri pregaženi izobličenim sustavom. Je li koga briga??? OBILJEŽENI SMO KAO KRIMINALCI!!! Odjednom utihne eter mediji, nema pravde, nema zakona!!! dinamo hooligans |
- 22:09 - Komentari (3) - Isprintaj - #
Svibanj 2007 (2) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
..."Zašto nam želite uzeti zadnje zadovoljstvo? Posljednje mjesto gdje možeš doći i osjećati se slobodnim? Slobodnim psovati, slobodnim pljuvati, slobodno se derati, piti s prijateljima, živjeti gostovanja. Mora li sve biti po vašem???"...
a Ja sam...
...pozz svima! ja sam žac! cura sam i jaaako sam zločesta!!!  idem u školu primijenjene umjetnosti i dizajna u ZGB-u! volim crtati, volim svoju ekipu, volim nogomet... volim svoj DINAMO i sve ljude kojima plava krv teče venama! volim Zagreb, Hrvatsku... Prljavce, Thompsona... Dinamo - to je ponos, nešto više od ljubavi, to je naprosto život. Ideš u školu, možeš je završit ili ne, radiš u firmi, možeš je promijenit, mijenjaš cure, mijenjaš cugu, mijenjaš aute, život mijenjaš - ali Dinamo ostaje Dinamo! |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||